Vrste i klasifikacija UV{0}}zaštitnih tkanina

UV{0}}zaštitne tkanine se prvenstveno mogu klasificirati na osnovu njihovih tehničkih metoda obrade, scenarija primjene i strategija funkcionalne integracije.

Na osnovu tehničke obrade, oni su općenito kategorizirani u tri tipa: intrinzična zaštita pređe, zaštita-pojačana zaštita i zaštita na bazi premaza{1}}. Intrinzična zaštita pređe uključuje ugrađivanje UV-agensa za blokiranje direktno u vlakna tokom faze predenja; ovo svakom pojedinačnom predivu daje inherentne UV-zaštitne sposobnosti. Ovaj pristup u osnovi rješava problem UV zaštite koja se značajno smanjuje zbog svakodnevnog habanja-kao što je pranje i trenje-nudeći karakteristike dugoročne-trajnosti i izdržljivosti pranja{9}}. Takve tkanine mogu održavati dosljedan učinak UV{11}}blokiranja čak i nakon stotina mašinskih pranja, dok istovremeno osiguravaju lagano i udobno nošenje. S druge strane, zaštita na bazi premaza{13}} uključuje primjenu UV{14}}aditiva za blokiranje na površinu tkanine tokom faze nakon{15}}završne obrade. Iako ova metoda nudi jednostavan proizvodni proces, premaz je podložan ljuštenju nakon višekratnog pranja, što rezultira smanjenjem efikasnosti UV{17}} zaštite.

U smislu scenarija primjene, korisnost UV-zaštitne odjeće proširila se dalje od puke vanjske zaštite od sunca kako bi obuhvatila raznolik raspon postavki, uključujući modni stil, putovanja u slobodno vrijeme i amfibijske sportove na vodi-i-na kopnu.

Što se tiče funkcionalne integracije, tržište je svjedočilo pojavi "UV-Protection Plus" proizvoda-koji sadrže kombinovane funkcionalnosti dizajnirane da zadovolje sveobuhvatne zahtjeve za oblačenje na jednom-obuku kroz slojeve različitih tehnologija. Uobičajene funkcionalne kombinacije uključuju integraciju UV zaštite sa karakteristikama kao što su efekti hlađenja, zaštita od topline, svojstva -upijanja vlage i brzo-sušenja, otpornost na vodu i antimikrobna svojstva.